Kada koristimo kozmetički proizvod, naša ga koža upija u tijelo. Stoga je pri odabiru kozmetike ključno poznavati razlike koje među njima postoje, te znati koje su korisne, a koje štetne.
Konvencionalna kozmetika može sadržavati aktivne sastojke koji imaju utjecaj na strukturu ili funkciju kože. Kada se nanesu i dođu u dodir s kožom, smanjuju razinu transpiracije kože i stvaraju stanje okluzije, uzrokujući kožne alergijske reakcije poput kontaktne urtikarije, intolerancije ili iritativnog kontaktnog dermatitisa.
Ta kozmetika može koristiti sintetičke i prilično agresivne kemijske sastojke za kožu, koji uzrokuju negativne učinke na zdravlje i više zagađuju. Neke od tih otrovnih tvari su parabeni, derivati nafte (parafini, silikoni), ftalati, formaldehid, dietanolamin i dr. Učestalo korištenje tih sirovina može imati negativne učinke na kožu, ali i zdravlje općenito. Dokazana je poveznica između talka (pudera) poznatog proizvođača dječje kozmetike i tumora kod osoba koje su ga učestalo koristile kao sredstvo za ublažavanje znojenja i sl. Sve više studija ukazuje na opasnosti koje navedeni sastojci nose, a to su reproduktivni problemi, negativan utjecaj na rad jetre, rast, hormonalnu neravnotežu, tumor, razvoj mozga, hiperaktivnost.
Clean beauty kozmetika koristi netoksične, uglavnom sintetske, ali i prirodne sastojke. Ne postoji regulativa za clean kozmetiku, pa je to još uvijek nejasna zona. No, u odnosu na konvencionalnu definitivno pruža veću zaštitu i manje štete, bez obzira što automatski ne isključuju sintetičke ili laboratorijski proizvedene sastojke. Često su povezani s postupcima bez okrutnosti i ekološkom prihvatljivošću, što ih čini općenito odgovornijim izborom.
Kada je proizvod prirodan, to se obično odnosi na čistoću sastojaka, s naglaskom na one koji su prirodnog podrijetla, a ne na sintetski proizvedene u laboratoriju.
Ukratko, prirodna njega kože obično sadrži botaničke formulacije ili formulacije dobivene iz prirode. Budući da ne sadrže toliko teških i štetnih kemikalija kao drugi komercijalni proizvodi, proizvodi s prirodnim sastojcima postaju sve popularniji.
Kada razmatrate je li nešto prirodno, možete uzeti u obzir dva čimbenika:
- Iz čega je izvedeno. Je li iz prirodnog izvora? Na primjer, iz biljaka, životinja, minerala, morskih izvora ili se dobiva iz petrokemijskih proizvoda—i stoga se smatra sintetičkim?
- Kako se obrađuje ili modificira. Sastojci dobiveni prirodnim putem mogu se obraditi fizički (podvrgavaju se samo fizičkim procesima, a molekularni sastav/struktura ostaje isti) ili kemijski (podvrgavaju se barem jednom kemijskom procesu i mijenja se molekularni sastav/struktura) ili oboje.
Evo spektra od prirodnog do identičnog prirodi prema ova dva faktora:
- Prirodni sastojci. To jednostavno znači sastojke koji su prirodni i predstavljeni u svom prirodnom, neprerađenom stanju, poput sirovog meda ili zgnječenog cvijeća.
- Prirodno dobiveno, fizički obrađeno. Sirova, nerafinirana ulja i maslac primjer su prirodnih sastojaka koji su obrađeni fizičkim procesima poput hladnog prešanja ili filtracije. Na primjer, hladno prešani kakao maslac. Mogu se koristiti i drugi procesi — na primjer, prirodna ulja ili maslaci mogu se rafinirati, izbijeliti ili dezodorirati; destilacija se koristi za proizvodnju eteričnih ulja; različite vrste ekstrakcija koriste se za proizvodnju biljnih ekstrakata itd.
- Prirodno dobiveno, kemijski obrađeno. Postoje prirodni sastojci koji su sintetski obrađeni kako bi postali potpuno drugačija kemijska i strukturna tvar. Primjer je ricinusov vosak, koji je zapravo ricinusovo ulje koje je hidrogenirano dodavanjem molekule vodika H2, zajedno s kemijskim katalizatorom kao što je nikal, da bi se dobio tvrd i lomljiv vosak. Prirodni sapun je još jedan primjer, biljna ulja reagiraju s natrijevim hidroksidom u molekule sapuna. Neki od najboljih primjera su hijaluronska kiselina i niacinamid — oba ova sastojka mogu se ekstrahirati iz biljaka, ali im je potrebna pomoć laboratorija da bi se smjestili u proizvod.
- Identično prirodi. To su sastojci koji se proizvode u laboratoriju i kemijski su identični onima koji se pojavljuju u prirodi. Na primjer, sorbinska kiselina, koja je konzervans koji se obično koristi u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, izvorno se dobiva iz bobica oskoruše. Međutim, sorbinska kiselina se danas često prodaje kao sintetski sastojak, koji se proizvodi u laboratoriju.
Lako je pomiješati prirodnu njegu kože i organsku njegu kože. Izraz “prirodna njega kože” je opći izraz koji se koristi kada proizvod sadrži sastojke iz prirode – ekstrahirane iz biljaka, cvijeća, bilja, eteričnih ulja, minerala itd. Međutim, te komponente nisu nužno organski proizvedene.
Organski proizvodi za njegu kože također su izrađeni od prirodnih sastojaka. Međutim, oni imaju dodatni element čistoće. Organska njega kože koristi biljne sastojke ili sastojke dobivene iz prirode koji su uzgojeni bez upotrebe proizvedenih pesticida ili gnojiva. Zapravo, kako bi se izraz “organski” mogao koristiti u industriji njege kože, marka mora ispunjavati zahtjeve USDA za korištenje izraza. Brend koji koristi izraz “organski” ili “certificirano-organski”, mora sadržavati najmanje 95% organski proizvedenih sastojaka. Neki brendovi koriste izraz “napravljeno s organskim sastojcima”, što znači da u proizvodu ima nekih organskih sastojaka (ili samo jedan), ali proizvod u cjelini ne zadovoljava prag od 95% koji ih čini doista organskim.
Kada tražite učinkovite prirodne proizvode, postavite si neke smjernice, ovisno o tome koliko vam je ugodno koristiti određene proizvode i uz to svakako pročitajte etikete sa sastojcima, uz razumijevanje što se događa na vašoj koži.
